U svjetlu klimatskih promjena
Kada se priča o klimatskim promjenama, priča se o smanjenju efekta staklenika koji ubija planetu na kojoj živimo, sve oblike života na njoj – na tlu i u vodi, i koji je rezultat ljudskoga djelovanja – intenzivni uzgoj životinja i poljoprivreda vezana uz njega drugi je po redu uzrok ovoga efekta (prvi je upotreba nafte), a vodeći je uzrok sječe šuma, zagađenja vode i zraka te smanjenja Zemljine bioraznolikosti.
U Europskoj uniji, 71% obradivih površina namijenjeno je prehrani životinja koje su dio prehrambenog lanca ljudi.
Kako izgledaju te površine i što raste na njima? Jednolično, jer su zasijana monokulturama, koje su `zaštićene`* pesticidima i herbicidima, na tlu `pripremljenom`** baš za tu kulturu. Razlog tomu jest u što kraćem vremenskom periodu dobiti što veći prinos kako bi se njime moglo nahraniti što više životinja na farmi. Sadnja monokultura je nepovoljna po: tlo, pitku vodu, bioraznolikost, životinju i u konačnici, po čovjeka.
Intenzivni farmski uzgoj uzrokuje 44% ispuštanja metana u Zemljinu atmosferu***, 44% ispuštanja dušikovog-oksida, odgovoran je za 75-80% ukupnih emisija poljoprivredne industrije i za nastanak `mrtvih zona`****.
Ono što jedemo i način naše prehrane prestala je biti privatna stvar – moramo razumjeti kako ona utječe na globalnu populaciju, okoliš i životinje...jer bez bioraznolikosti nema budućnosti ni za ljudsku vrstu. Uloga životinja i njihova zaštita čvrsto su isprepleteni s etičkim, političkim, ekonomskim, ekološkim i društvenim pitanjima današnjice i sutrašnjice.
Globalni svijet – globalne mjere
Do 2050-e predviđa se porast svjetske populacije na 10 milijardi, što automatski dovodi u pitanje nepostojanje održivog načina prehrane ljudi, odnosno sustava proizvodnje hrane budući da bi se proizvedena količina hrane trebala povećati za 50%.
Rješenje: hitna promjena prehrambene paradigme!
UN-ova organizacija Food and Agriculture Organization (FAO) koja se brine o zalihama hrane na globalnoj razini pozvala je u 2019-oj na `transformativnu promjenu u sustavima prehrane`*****.
Agroekologija naziv je koji označava mnoge poljoprivredne tehnike koje minimaliziraju njezin štetni učinak na okoliš. Ona obuhvaća i organsku poljoprivredu, no neformalna je u smislu da za bavljenje njome nije potrebno imati certifikat niti inspekcijski nadzor.
Što nije u redu s industrijskom poljoprivredom?
Ona nije uspjela kao prehrambeni sustav koji bi nas trebao hraniti - industrijske farme proizvode robu, a ne hranu.
Ona ne vodi računa o bioraznolikost u tlu, bioraznolikosti oprašivača, raznovrsnosti hrane, ne uzima u obzir ni činjenicu da industrijski sustav koristi deset puta više energije nego što ga proizvodi kao hranu. Također, rizici po okoliš i opasnosti za zdravlje životinja i ljudi koje proizlaze iz upotrebe kemijskih gnojiva, pesticida i herbicida se ne broje. Zdravstveni troškovi proizvodnje nutritivno-prazne robe se ne broje. Društveni troškovi raseljavanja malih poljoprivrednika i seljaka se ne broje....a mali poljoprivrednici proizvode 70 posto hrane koju jedemo. Oni pomažu očuvanju zemlje, vode i bioraznolikosti i održavaju klimu recikliranjem ugljika. Genetski inženjering najnovija je tehnologija koja se nudi u staroj paradigmi industrijske poljoprivrede koja u tlu vidi neprijatelja. Promjena paradigme u ekološku poljoprivredu traži nove mjere. Agroekologija je holistička paradigma - ona promatra poljoprivredni sustav u cjelini, sa svim njegovim kompleksnim odnosima******.
***
Potrebna nam je revolucija, odnosno velika smjena paradigmi koja će obuhvaćati ne samo način na koji proizvodimo hranu, već i naše prehrambene navike i cjelokupno tržište hrane.
Ab ovo kampanja Udruge Pobjede ima za cilj prestanak kaveznoga držanja ptica u industriji jaja. Ovu kampanju držimo simboličnim, ali bitnim korakom na putu stvaranja održivoga društva u kojemu svako živo biće živi u skladu s vlastitom prirodom i potrebama.
Držati ptice u kavezima u našemu svijetu zakonom je dozvoljeno, iako ova praksa nailazi na osudu i nepodržavanje mnogih. Opet, mnogi će reći kako smo mi danas u kavezu zbog Kineza i njihovih običaja – njihovih prehrambenih navika i mokrih tržnica... no, jesmo li?
Živimo u globalnom društvu u kojemu je profit početak i kraj svega. I što sada, kada smo i sami sebe zatvorili u kaveze?
Odvojeno gledati na vlastito zdravlje i na zdravlje Zemlje, ne uviđati vezu između naših svakodnevnih odabira koje stavljamo pred sebe, na naše tanjure i Zemljinih resursa koje nepovratno crpimo, kratkovidno je i neodrživo.
___________________________________________________
*Zaštićena od biljnih i životinjskih nametnika, kako bi narasla...no uzme li se u obzir primarnoga i sekundarnoga konzumenta (životinja i čovjek) te su biljke po njih zatrovane
**Ista logika – tlo je zatrovano kemikalijama kako bi omogućilo nesmetano klicanje i rast biljci, istovremeno ubijajući bilo koji drugi oblik života u tlu
***Metan je 34 puta štetniji od ugljičnog-dioksida
****Beživotna područja u slatkim i slanim vodenim površinama koja su nastala kao posljedica onečišćenja voda kemikalijama iz industrijske poljoprivrede. Najveća je mrtva zona u Meksičkome zaljevu, površine 19 000 km kvadratnih. *****Više: https://www.nationalgeographic.com/environment/oceans/dead-zones/
*****https://www.theguardian.com/news/2019/jan/28/can-we-ditch-intensive-farming-and-still-feed-the-world
******Izvor: https://www.h-alter.org/vijesti/vrijeme-za-promjenu-poljoprivredne-paradigme